Zima
U stanu sada sjedim,
I kroz prozor gledim
I kažem, draga moja
Nedostaješ mi, zimo moja.
Moja godino stara,
Napuštaš me bez dara
Ova godina nova
nije istih snova!
Ove noći rastajemo se.
Dok djeca razne ukrase nose
Ispod sata obješeno srce šareno
I jelka stoji nahereno
I pitaš se zašto? Čemu tuga,
Kad pred nama je godina duga?!
Ćiva Melina VI-1
Bajram
Probudio sam se ranije nego obično.Danas je poseban dan,Bajram. Babo i ja spremamo se da krenemo u džamiju.Po povratku kući,babo bi mi uvijek pričao o Bajramima u Bosni.
Da je on mnogo plakao uoči Bajrama.Bilo mu je teško poći na Bajram,jer je znao da kada izađe napolje ništa nije isto kao prije. Ostavljao je za bajram novu košulju i pantalone,koje bi mu nana oprala.Nana je imala želju da jednoga dana,kada budu bolja vremena, spremi svoga sina za Bajram-namaz.Ljudi su kako kažu trčeći odlazili na Bajram-namaz. Mnogi od njih su poginli.Babo kaže da bi po pvratku kući, svaki put osjetio miris teta Suvadinih ruža. A da bi se halva i baklava pravile od posljednih zaliha i podijelile po cijelom selu.Svi bi dobili pomalo.Tako je bilo nekoliko godina,ali se rat napokon završava.
I sada, kada slušam ovu priču, ne mogu da vjerujem kroz šta su ljudi prolazili čak i za vrijeme Bajrama,ali se nadam da se to više neće ponoviti.I da ću se sjećati teta Suvade i njenih ruža,a i moje porodice kada smo svi sretni u našem toplom domu.
Edna Kaknjašević,VII4
BOSNO
Bosno moja predivna,
Ti si moja jedina.
Na svijetu si najljepša ti,
Bosno moja, ljubavi.
Volim te toliko ja,
Bosno moja jedina.
Dio si mog života,
Ti si moja ljepota.
Svatko ko te ne voli,
Crce treba da ga boli.
Jer si ti najljepša na svijetu,
I nježna poput latice na cvijetu.
Sara Iman Jamaković V-2
Bosno moja
Bosno moja,
draga, mila,
gdje si dosad bila?
U paklu gorila.
Za tebe se boriše svi Bošnjaci,
vezali su te i najjači lanci.
Dati život za tebe nije lako.
Nije trebalo završiti tako.
Na svemu ti hvala,
to nije šala.
Ti sličiš cvijetu,
zato si najljepša na svijetu.
Ilma Ključanin
Nova godina
Zimska čarolija krasi ulice i trgove,
i svi smo sretni zbog godine nove.
Sitne pahulje padaju,
ljudi se ljepšoj godini nadaju.
Zimski raspust nas čeka,
napolju prostirka meka,
Snješko se kristalno bijeli,
Deda Mraz nam poklone dijeli.
I otkucao je čas,
Svaki put obraduje nas.
Nova godina je stigla
A stara namignula.
Ilma Ključanin
Zimski raspust
Draga djeco dolazi raspust
s prvim pahuljama na sankama spust,
pripremite vaše šalove i kape,
ove će zime snijeg biti gust.
Crveni nosić i promrzle ruke,
topao čaj i debela deka,
kako su slatke dječije muke
škola može malo da čeka !
Bilo bi dobro da je raspust duži,
da zimski odmor školsko zvono tuži,
da napada veliki, veliki snijeg
od škole da napravi ledeni brijeg.
Zimski je odmor najljepša stvar
snježne radosti sa neba dar !
Čustović Aina
Moja domovina
Bosna je zemlja moja,
ona je zemlja mojih snova,
zelene rijeke i velika polja,
radost,ljubav i sloboda.
Sve to moja zemlja ima,
i nesebično pruža svima.
Gdje god da krenem uvijek ću znati,
svojoj domovini da se vratim.
Kamenica Amna VI-4
BAJRAM
Do Bosanskih brda i ravnica,
doletio na krilima ptica.
Mirisni Bajram,mirisniji od cvijeta,
miris mu se širi diljem svijeta.
Dragog gosta dočekali svi,
u zdravlju nam bili dani ovi.
Kamenica Amna VI-4
Sjećanje na učiteljicu
I danas pamtim njen osmijeh blagi,
u uhu joj odzvanja glas dragi.
Ocjene dijeli kao iz rukava,
zato učiteljice velika Vam hvala.
Svu ljubav nam pruža,
zato je lijepa kao ruža.
Kamenica Amna VI-4
BAJRAM U MOJOJ PORODICI
Meni godina dana izgleda kao jako dug period. Na početku svake godine unaprijed se radujem nekim za mene posebnim danima. Jedan, u stvari dva od njih su prvi dani Bajrama. Iako svaki od bajramskih praznika traje više dana, ipak su prvi dan Kurban i Ramazanskog bajrama za mene nešto posebno. Sljedeće sedmice dolazi nam ovogodišnji Kurban-bajram i ja ću Vam opisati kako jedan takav dan izgleda u mojoj porodici.
Kad ujutro sestra i ja ustanemo, u kući odzvanjaju poznati zvuci tradicionalnog bajramskog programa i sevdalinki. Nas dvije čestitamo roditeljima Bajram a tata nam uvijek da novac koji mi zovemo „bajramluk“. Mama nam svaki put pokloni nešto novo što sestra i ja obično obučemo odmah taj dan. U kući je vesela i praznična atmosfera, telefoni zvone, dolaze sms poruke koje na sreću niko ne čita, a mi se zajedno spremamo za zajednički odlazak u posjetu tetki kod koje uvijek idemo u posjetu prvi dan Bajrama.
Svečano obučeni obavezno usput svratimo kupiti cvijeće i poklon za tetku. Moja tetka je u stvari tetka mog tate, dedina sestra i živi u starom dijelu grada, stotinjak metara iznad
Inat-kuće u staroj bosanskoj kući. Cijela naša porodica, dedo i baka, sva dedina braća i sestre zajedno sa svojim porodicama, dolaze za Bajram kod tetke u znak sjećanja na njihove roditelje koji su nekada živjeli u toj kući. Obično nas bude tidesetak, nas djece bude bar desetero. Taj dan smo mi djeca posebne zvijezde, svi nas ljube, hvale, štipkaju za obraz i daju nam novac a mi se tajno, da ne znaju odrasli takmičimo ko će tog dana dobiti najviše novca.
Odrasli obično pričaju glasno, puno se smiju, prepričavaju neke stare doživljaje, i puno, puno jedu. Kod tetke je za Bajram prava gozba, čini mi se da napravi sva, ali baš sva jela koja ja poznajem iako ja uvijek jedem isto, ono što zaista volim, njenu fantastičnu pitu od zelja. Mi djeca baš i ne volimo baklave i ostale kolače koje nam taj dan stalno nude. Nama je mnogo veće zadovoljstvo da pronalazimo tajna mjesta za skrivanje u tetkinim velikim sobama i ormarima. Također uživamo imitirajući nekoga od odraslih, trčeći uz i niz stare bosanske basamake ili samo sjedimo u bašti prepunoj cvijeća, skriveni u hladu ispod bosanske verande.
I sve je tako čarobno, pravi dan iz snova sve dok se ne začuje da neko, a najčešće je to moj tata, kaže kako je vrijeme da idemo kući. Moja mlađa sestra odmah počne plakati i moljakati da ostanemo još malo a ja znam da to kod tate ne vrijedi, pravim se da nisam tužna, lijepo ga poslušam ali kad sjednemo u auto i krenemo niz ulicu osjećam se kao da sam u tom trenutku najtužnija osoba na svijetu jer znam da će proći još dosta, dosta vremena kad ćemo opet svi a posebno mama i tata biti tako sretni, opušteni i zajedno cijeli jedan dan.
Ema Pašić VII 3
BAJRAM
Kada otvorim oči i vidim sunčevu svjetlost, odmah pomislim: „Bajram je!“. Tad hitro ustanem i počnem se spremati za taj svečani i lijepi dan. Obučem svoju omiljenu haljinu i s nestrpljenjem čekam oca da se vrati iz džamije s bajram-bankom. Zatim idem kod tetke na doručak gdje se okuplja moja šira porodica. Na ulazu u tetkinu zgradu procvjeta veliki bijeli jorgovan koji me začara svojim mirisom.
Tokom dana idemo obilaziti i druge članove porodice. Najdraži dio Bajrama, osim bajram-banke, su baklave, hurmašice, slasni kolači i torte. Često se prejedem pa mi se smuči, ali mi ni to neće upropastiti taj dan. Nakon dana, kada se vratim kući, volim izračunati koliko sam novaca dobila. Zatim idem u krevet očekujući novi, još ljepši bajramski dan.
SARA ĆAR VII3
BAJRAM
Od svih praznika koji se proslavljaju u mojoj kući, najviše volim Bajrame. Bez obzira da li Ramazanski bajram ili Kurban bajram, svaki od njih je lijep na svoj način. Vjerujem da i moji roditelji dijele moje mišljenje.
Praznik počinje ustajanjem u rane jutarnje sate. Zatim slijedi oblačenje najljepše i najsvečanije odjeće, te detaljno sređivanje. Nakon toga, po mene stiže tetak, te zajedno sa njim i mojim mlađim rođakom Hamzom idem u džamiju da obavim Bajram namaz. Odlazimo u džamiju na Čobaniji, blizu starog dijela grada. Ona nam nije najbliža, ali je to jedna lijepa, stara, tradicionalna bosanska džamija. Nakon obavljanja namaza, Bajram počinje uzajamnim čestitanjem. Poslije toga, odlazimo u kafić ''Vatra'', gdje odrasli uživaju uz kafu i razgovor, a mlađi se zaslađuju palačinkama, vaflama i sličnim slasticama. Potom odlazimo kod nane na porodični bajramski doručak. Slijedi igra i druženje sa najbližim rođacima. Tokom dana obiđemo i drugu nanu i dedu, najbližu rodbinu i prijatelje, a sutradan mezar dede koji već nekoliko godina nije sa nama.
Obavljanje Bajram namaza me ispuni nekim prijatnim osjećajem, a okupljanje i dan proveden sa najmilijima uljepšaju još više cjelokupnu bajramsku atmosferu. Ne mogu da iščekam nadolazeći Bajram, koji nastupa za nekoliko dana. Mnogo mu se radujem.
Mirza Fazlić VII-3
Moja učiteljica je moja prijateljica
SVAKI DAN U ŠKOLI OBASJAN JE OSMIJEHOM MOJE UČITELJICE,
NJENE BLAGE RIJEČI I DANAS ISPUNJAVAJU MOJE SRCE
LJUBAV NAM PRUŽA,SNAGU STVARU
ČAK I DOK STRAŠNI DNEVNIK OTVARA
UVIJEK NAM JE GOVORILA GLASA MEKOGA
DA U NJENOM SRCU IMA MJESTA ZA SVAKOGA
SVOJE ZNANJE DIJELI SA SVIM UČENICIMA,
MOJA UČITELJICA JE MOJA PRIJATELJICA!
Hana Selimović, VI-1
Bosna i Hercegovina
U toj zemlji najljepše sija sunce,
U toj zemlji najljepše cvrkuću ptice
Dok utakmice traju,
Svi navijaju za bosansku raju
Mala je to zemlja, al' predivna
To vam je Bosna i Hercegovina
Puna ljubavi i krasote,
Svima podari malo dobrote
Njen rođendan slavimo ponosno i sretno,
Ovu domovinu voljet ćemo vječno
Hana Selimović, VI-1
Bosna i Hercegovina
Lijepa kao ružina latica,
Vrijedna kao pčela matica,
Mirišeš kao ružin cvijet,
Tebe voli cijeli Svijet.
Ti si moja jedina
Bosna i Hercegovina!
Emela Mujkanović,VI-3
Jedna je domovina
Često se zapitam
Kako loše bilo bi
Kada naše domovine
Uopšte bilo ne bi.
Ljepote koje pruža nama
Naša Bosna tako sama
Kao jedna divna ruža
Što ruke svome narodu pruža.
Ajla Čosić, VII-4
DAN NEZAVISNOSTI
Bosna je lijepa,mila,
Ona je nježna kao svila.
Bosna je vrijedna,jaka
Ona je poput svakog đaka.
Bosna je uvijek bila naša vila.
Puno rijeka,puno planina,
Okružuju nas Drina i Jahorina.
Emela Mujkanović, VI- 3
Moja zemlja, Bosna
Moja zemlja Bosna,
Puna je velikih planina
I zelenih dolina
Puna veselja i sreće
I ljubavi nigdje veće
Imaš tu voda i rijeka svakakvih,
Imaš i pita i planina bosanskih
Imaš i djece na sve strane
Trče i skaču, pa nerviraju stare nane
Dok im one prave jela bez mane
Bitan je današnji dan za Bosnu moju,
Jer ona danas slavi nezavisnost svoju
Dan nezavisnosti joj evo još jedna čestita djevojčica,
I želim joj da ostane jak borac iz sveg srca
Hana Selimović, VI
Test
RADNJA SE DEŠAVA U UČIONICI.
UČENICI RADE TEST.
Svako se zad'o, misli
Izgledaju k'o da su kisli
Mozgaju, misle tamo-amo
Kad bi se odgovora sjetili samo.
Nikom u učionici nije la'ko
Svako izgleda k'o da bi plak'o
Ne znaju šta da se piše
Nastavnica viče: „Tiše!“
Jedan bi da plače
Drugi od muke da skače
Treći od nervoze puca
Četvrtom se od prazne glave štuca
Podrug Mirza, VII-3
1. mart - Dan nezavisnosti
Sve što znam o ovom danu je iz škole, časopisa, televizije, interneta ali i iz priče odraslih.Odgojen sam tako da svoju domovinu voli i da je ona jedna i jedina.Baš kao i majka. Kad god bi se u mom domu začula pjesma :,,Da te volim duša zna, draga moja BiH..." u očima
moje majke bih odmah ugledao suze.Zadrhtala bi i suzdržavala se ali bi na kraju zaplakala. Dok sam bio manji čudio sam se. Zašto? Sad znam i ja .Jedan stih toliko lijep i pun emocije koja čovjeka ne ostavlja ravnodušnim. Kada nekoga volimo iz duše zatreptimo i osjećamo tu ljubav svim svojim bićem.Duboko u srcu je neka čudna toplina koja se krvlju u venama prenosi po cijelom tijelu.
Prvog marta 1992. Godine, ne tako davno, naša zemlja postala je nezavisna. Ali zar se može postati samostalan tek onako bez žrtve. Ne može. Ubrzo poslije toga dešava se krvavi rat. Pakao koji će potrajati pune četiri godine. Neki ljudi koji su preko noći postali zvijeri,i vojska koja je do jučer bila narodna, čiji smo dan slavili i obilježavali, počeše da pucaju na nas. Narod je morao da se brani.Naša vojska nije imala ni uniformu, a ni dovoljno naoružanja. Imali su hrabro i veliko srce. Nije bilo ni vode, ni struje,a ni hrane. Ponosa smo imali i previše.Tako postadosmo zemlja u kojoj su ljudi ginuli u redovima za vodu i hljeb. Ostavljali živote na pijacama smrti, pa čak i na mjestima gdje su ispraćali svoje najmilije na posljednji počinak.
Mi smo zemlja u kojoj su rijeke bile krvave u kojoj su dječiji osmijesi zaleđeni u školama, i na igralištima. I tu su nas ubijali. Preživjeli su skupljali krhotine svog slomljenog srca i nastavljali dalje ponosno,uzdignute glave stojeći uspravno kao bosanski stećak,sa nadom
da će biti bolje.
I pored svega,naš bosanski duh nam nisu mogli ubiti. Iako su svi bukvalno čekali svoj metak i samo kupovali vrijeme, tada su nastajale predivne pjesme koje se i danas pjevaju i šale koje se još uvijek prepričavaju. Zapitat ćete se kako neko može pjevati i smijati se, a biti i gladan i žedan pod kišom granata. E pa može.Sve dok u čovjeku postoji i trunčica duše, one iskrene bosanske, postoji i nada i želja da ustane, prkosno podigne glavu, da se osmijehne i krene dalje.
Krvava hronika rata je završena. Sada treba graditi mostove koji će se premostiti tuge, mržnje, nesporazume , i sve što izgleda nepremostivo.
Tako se danas naša zemlja ogleda u žuboru neukrotive Drine, Bosne, Save, Neretve u slapovima prelijepe Une. Smije se na ulicama predivnih gradov i školskim dvorištima punim sretne i bezbrižne djece. Miriše u šumama naših planinskih ljepotica,i cvijetnim avlijama naših majki.Još uvijek se u isto vrijeme čuje glas mujezina sa munare i zvona crkava i sinagoge. TO SMO MI. Izmiješani svih vjera i nacija naučili živjeti na istom prostoru.
Iako tu sakriveni u masi, žive i oni koji su okrvavili svoje ruke i zauvijek zaledili mnoga srca onih koji su izgubili svoje najdraže, onih kojima stoji suza u oku spremna da krene i zbog pjesme i zbog rata i zbog boli. Neki će se kad tad pokajati za ono što su uradili,a mi ćemo pokušati oprostiti, ali ne i zaboraviti. Postoje opomene svuda oko nas. Obilježja i spomenici koji nas opominju da budemo oprezni.
Cijena slobode je skupo plaćena životima naših najmilijih i zato cijenimo to. Nadam se da ćemo mi svoje snove dosanjati, da će naša mladost biti sretna i nasmijana.Nadam se da nam je budućnost ovdje jer SVUGDJE SMO STRANCI, SAMO SMO U BOSNI BOSANCI.
Ahmetspahić Amil VII-3
Domovina
Domovina je drvo života
Domovina je prava divota
Domovina je srebro i zlato
Domovinu čuvajmo zato
Domovina je kao čelik jaka
U njoj nema tame i mraka
Domovina je izvor ljepote
Domovina je slađa od torte
Ključanin Ilma, VI
Svjetski dan osoba s Down sindromom
Dvadeset i prvi treći
mi provedemo u sreći
Edna se sa nama druži smije
tada niko od nas sretniji nije
Svako od nas se međusobno voli
kad jednog vrijeđaju sve nas boli
Edna je naš biser u moru
ali svi smo mi isti u jednom zboru
Podrug Mirza, VII-3
Ljubav nije za mene
Evo stiglo je proljeće
Ruka ruci u susret slijeće
Moje oči nisu snene
Ljubav nije baš za mene
Pišu ljubavne pjesmice
Svi imaju simpatijice
Ma mene to ne zanima
Ljubav me obilazi danima
Svi imaju neke čuperke u glavi
Svako svakom bukete pravi
Mene baš briga za gluposti te
LJUBAV NIJE ZA MENE!
Selimović Hana VI-1
Domovino, sretan ti praznik!
Moja domovina su golub i golubica,
što guču i ljube se na krovu susjedne kuće.
Moja domovina je onaj mali mrav
što vrijedno žuri i priprema zimnicu u mom dvorištu.
Moja domovina je cvijetna bašta sa ružama,jorgovanima,karanfilima,bosiokom,moje komšinice Sabine.
Moja domovina je moja majka,moj otac,moja sestra.
Moja domovina je moja škola,
moj VII-1 razred,
moja učiteljica, moja razrednica
Evo,dolazi Dan državnosti moje domovine.
Slušala sam od starijih,a ponešto i pročitala koliko je moja domovina vijekovima patila, napadana od zlih ljudi, uznemirena bunama,ratovima, uništavanjima. Ne mogu da se iščudim ljudima koji umjesto dobra vole zlo, biraju ružno, a imaju ljepotu.
Moja domovina je pobjeđivala ljepotom,ljubavlju, dobrim svojim sinovima i kćerima.
Bosna je uvijek završavala kao pobjednik.
Iako je mala cijeli svijet ju je priznao državom.
Dali su nam zastavu na kojoj je plavo nebo,žuta žitna polja,nad kojima bdije bezbroj zlatnih zvijezda.
Ima još jedna zastava, koju moj otac i moj dedo sa ponosom drže na zidu moje i sestrine sobe.To je zastava pod kojom su branili svoju domovinu.
Na bijelom polju koje je čisto kao njihove duše, ljiljani se diče svojom ljepotom.
Zlatni su to ljiljani,kao što su bila i srca onih sinova moje domovine koji su dali najvrednije što su imali majci domovini.
Mlada sam,ne razumijem baš sve, ali sam ponosna na sinove i kćeri moje domovine.
Domovino, sretan ti praznik.
Dolaze nove generacije koje će te voljeti više od svojih života.
Ti to zaslužuješ,domovino mila.
Melina Ćiva VII-1
Moja domovina
Šta je to domovina?
Domovina nije ni ime,
Ni geografska karta,
Niti populacijski broj.
Domovina je najbolji drug,
I moj, pa i tvoj.
Domovina je cvrkut ptica,
Što svako jutro čuješ
I usamljeni pas
Kojeg na ulici miluješ.
Domovina je tvoja porodica
I tvoj drug iz klupe
Domovina su naše rijeke i planine
Domovina su naša brda i doline
Vječno nam živi dok sunce rudi
Nek se osmijeh na licima svih ljudi budi!
Hana Selimović, VII-1
Školska svađa
Ivica i Pero, dva super druga
Redovno su imali svađu
Jedan se drugom ruga
Sve je počelo onda
Kad Ivica Peri kolač nije htio dati
Sad svi se pitaju kad će to stati
Sada su oni već stariji ljudi
I pjesma im samo uspomene budi
Zato ne svađajte se da ne pišem pjesmu još jednu
Pamtite neku uspomenu vrijednu
Šabić Beisa, VI-4
Škola je moj drugi dom
Škola je moj drugi dom
jer dom je mjesto gdje osjećam se sigurno
igram se i učim rado i potpuno bezbrižno
jer dom je mjesto gdje uvijek vesela sam ja
pa čak i onda kada sunce ne sija
jer dom je tamo gdje ljubav vlada
i gdje okrutna zloba uvijek strada
to mjesto drago je srcu mom
škola je moj drugi, drugi dom!
Hana Selimović, VII