Dana 19.3.2009. godine u Osnovnoj školi "Skender Kulenović" održana je promocija knjige Muhameda Filipovića, "U traganju za ljudima i zavičajem" -Portreti značajnih Bosanaca XX vijeka. Ovu izuzetnu priliku za druženje sa akademikom Filipovićem iskoristile su i članice novinarske sekcije te za školski list Trem dobile neke zanimljive odgovore.

Merjem Hamzić, član novinarske sekcije

•  Prema Vašim riječima knjiga je nastala u želji da se od zaborava sačuvaju imena istaknutih Bosanaca i Hercegovaca. Naveli ste da je Vaše pero zasada obuhvatilo samo 30/ak, sa liste na kojoj je mnogo više imena. Planirate li u budućnosti neki sličan poduhvat kako biste obuhvatili još neka od imena sa te liste?

profesor Filipović - Vjerovatno, ako sve bude dobro i ako budem zdrav, sljedeće godine će se pojaviti jedna nova knjiga. O imenima sada ne bih govorio.

•  S obzirom da je naš nastavnik likovne kulture, Ćar Smajil, autor portreta, možete li nam reći kako je došlo do te saradnje?

profesor Filipović - Ja sam tražio ideju da oživim ovu knjigu i onda su mi predložili jednog slikara, ali su tu nastale neke komplikacije tako da smo odustali. Onda sam upoznao Smajila i uvidio da je on izvrstan crtač i njegovi portreti su veoma dobri, specifično je sa fotografije prenositi na crtež. Ja sam veoma zadovoljan onim što je napravio.

Iris Bijedić, član novinarske sekcije

•  U knjizi ste naveli da ste bili veoma bliski sa kniževnikom Skenderom Kulenovićem, a kako naša škola ima čast nositi njegovo ime, da li biste mi mogli ispričati neki detalj iz Vaših susreta?

profesor Filipović - Kako da ne, ja sam sa Skenderom Kulenovićem rođak, ne samo prijatelj već smo i u familijarnoj vezi. Tokom promocije sam spomenuo dva naša susreta a bilo ih je mnogo. Vi ste sigurno čuli za poznatu biblioteku Lastavica čiji je tvorac Ahmet Hromadžić, jedan izvrstan pisac i dobar čovjek. Ahmet je imao običaj pozvati mene da gostujem u Koloniji Lastavica. U toj koloniji djeca su ljeti provodila po petnaest dana družeći se i razgovarajući sa književnicima. Tako smo jednom zajedno bili Branko Ćopić, Skender Kulenović i ja. Po završetku smo sjeli, lijepo se družili ali se Ahmetu žurilo da ide za Sarajevo, pa nas je pitao da krenemo. Rekao je da će, ako ne krenemo odmah, on sam otići. Mi smo mislili da se šali, ali smo kasnije zatekli svoje kofere na cesti te smo morali pješačiti do svog odredišta.

•  Vaša riznica poznanstava sa značajnim ljudima koje je iznjedrila naša Bosna i Hercegovina zaista je impresivna. Ipak bih voljela da mi kažete ko je osoba čiji lik i djelo izuzetno cijenite i čije prijateljstvo Vas je obogatilo?

profesor Filipović - Ja sam bio najbliži i najbolji prijatelj sa Nerkezom Smajlagićem, ali što se tiče osobe koja je ostavila najveći dojam na mene, to je moja majka...