„Kad riječi putuju – prijateljstvo nastaje“

Naša priča započela je jednim toplim i iskrenim pozivom za saradnju koji je stigao iz škola iz Goražda i Velike Kladuše, tačnije iz Osnovne škole „Sead Ćehajić“, a uputile su ga učiteljice Aziza iz Goražda i Azra iz Velike Kladuše. Taj poziv nije bio samo obična poruka – bio je to početak jedne lijepe priče koja je unijela posebnu toplinu u naš razred. Poziv smo s radošću prihvatili, a već pri samoj najavi saradnje u učionici se osjetilo iskreno uzbuđenje, radoznalost i dječija sreća među učenicima V-2 razreda zajedno sa učiteljicom Enisom Terović.
Kada su stigla prva pisma, taj trenutak bio je ispunjen posebnom čarolijom. Učenici su ih otvarali s velikim nestrpljenjem, pažljivo čitali svaku riječ i iznova im se vraćali. Njihove oči su sjajile, a osmijesi su se spontano širili učionicom. U tim trenucima osjećala se prava dječija radost – ona iskrena, čista i topla. Posebno ih je obradovalo saznanje da negdje daleko postoje vršnjaci koji žele da ih upoznaju, podijele svoje misli, snove i svakodnevicu. S mnogo pažnje, truda i ljubavi pisali smo odgovore, birajući riječi srcem, a uz pisma slali i crteže – male, šarene dijelove našeg svijeta, ispunjene željom da naši novi prijatelji osjete koliko nam znače.
Kroz ovu saradnju učenici nisu dobili samo nove prijatelje – dobili su osjećaj povezanosti, razumijevanja i pripadnosti nečemu većem. Iz dana u dan, ta veza je rasla, postajala sve snažnija i toplija. Mnogi od njih već s iskrenim uzbuđenjem maštaju o tome da jednog dana posjete Goražde – grad na obalama rijeke Drine, i Veliku Kladušu, na krajnjem sjeverozapadu naše zemlje. Te dječije želje, izgovorene s osmijehom i sjajem u očima, govore više od hiljadu riječi o tome koliko su ova prijateljstva iskrena i koliko su duboko dotakla njihova srca.
Cilj projekta bio je razvijati pismenost, kreativno izražavanje i kulturu pisane riječi, ali ono što smo dobili mnogo je više od toga. Učili smo jedni od drugih kako prepoznati emocije, kako pokazati pažnju, kako biti podrška i kako razumjeti nekoga i kada je daleko. Svako napisano pismo nosilo je dio nečijeg srca, a svako pročitano pismo donosilo je radost koja se teško može opisati riječima.
U narednom periodu planiramo nastaviti ovu lijepu priču – kroz nova pisma, razmjenu radova, video poruke i online susrete. A možda, jednog dana, i kroz stvarni susret koji će ove riječi pretvoriti u zagrljaje i uspomene za cijeli život.
Ova saradnja nas je podsjetila koliko malo treba za veliku sreću – jedno pismo, nekoliko toplih riječi i otvoreno srce. A mi smo, zaista, od srca sretni što smo postali dio ove priče.